Osim Tomislava Lauša, još se jedan igrač MRK Zaprešić oprostio od svoje dvoranske rukometne karijere na posljednjem susretu 2. HRL Sjever. Utakmica s Dubravom bila je posljednji “ples” za Ivana Jurića, također dugogodišnjeg igrača MRK Zaprešić.
Ivan Jurić pridružio se ekipi sokola 2021. godine, odnosno na početku sezone 2021./2022. Nakon njegove dugogodišnje rukometne karijere te tri sezone provedene u Zaprešiću, došlo je vrijeme za neke nove izazove. U zaprešićkom dresu, Jurić je osvojio dvostruku titulu prvaka (3. HRL Središte i 2. HRL Sjever), a kao šećer na kraju i plasman u prvu ligu.
Rukomet i sport su veliki dio života Ivana Jurića. Od 1996. godine se bavi rukometom, a početkom petog razreda je počeo ozbiljnije trenirati u klubu. To mu nije bio prvi susret sa sportom, jer je prije rukometa trenirao taekwondo. Prije no što je došao u Zaprešić Jurić je igrao za: RK Zagreb te RK Maksimir Pastela (14 sezona). Na poziciji lijevog vanjskog nije bio za vrijeme cijele svoje karijere, a okušao se i u ulozi lijevog krila.
Osim dvoranske rukometne karijere, Jurić je izgradio zavidnu karijeru kao hrvatski reprezentativac muške seniorske ekipe rukometa na pijesku. Rukomet na pijesku počeo je igrati 2003. godine, a planira nastaviti svoju karijeru na pijesku i dalje. S muškom seniorskom reprezentacijom osvojio je brojna odličja, a ujedno je i najtrofejniji hrvatski i europski igrač rukometa na pijesku. Njegovi pjeskaški uspjesi s reprezentacijom: trostruki svjetski prvak (2008., 2016., 2022.), četverostruki europski prvak (2009., 2011., 2013. te 2015.), dvije bronce sa Svjetskih igara (2009. i 2013.), srebro sa Svjetskih igara (2017.) te zlato (2022.). Osim reprezentativnih tu su i broji klupski uspjesi, a od klubova igrao je za: Kaj Boo Boo, AKRP Zagreb i Ciudad de Malaga.
Kraj dvoranske, ali početak njegove Olimpijske priče
Možda je njegovoj dvoranskoj priči došao kraj, ali zato slijedi nastavak pjeskaške. Ivan Jurić je uz izbornika Mladena Paradžika i suigrače Ivana Dumenčića i Luciana Buru pozvan da bude dio “All-star” tima te prezentacije rukometa na pijesku u sklopu Olimpijskih igara u Parizu.
“Već sam neko vrijeme u glavi bio spreman na kraj karijere. Jako mi je drago što sam znao da mi je subotnja utakmica zadnja u dvorani, što me nisu ozljede prisilile na prekid karijere. Prije utakmice, a tijekom zagrijavanja nisam ni o čemu drugom razmišljao. Utakmica je imala takav tijek da sam razmišljao samo o rezultatu. Postao sam svjestan kad je trener Požeg pozvao time-out. Priželjkivao sam tako nešto jer sam vidio da se tako i Jugović oprostio. Htio sam da i ja tako izađem iz igre prije kraja utakmice. Da nekako to bude moj trenutak, da ga uzmem za sebe. Cijeli sam život bio podređen ekipi, ekipa mi je iznad svega i dalje, ali ovoga puta mi je bilo baš drago što sam imao taj trenutak” kazao je Ivan Jurić.
“Nakon utakmice, sve je bilo u redu dok nisu došli moji roditelji. Onda sam se malo slomio, ipak me oni podržavaju u sportu cijeli moj život. Kada sam im rekao da mi je ovo zadnja utakmica, nisu dvojili ni trenutka i rekli su da dolaze. Kako sam počeo ovu priču, tako sam je s njima i zaokružio. Naravno, u međuvremenu sam osnovao obitelj i jako mi je drago da su i oni bili tu. Mislim da ću kada prvi put ne odem na ljetne pripreme postati svjestan svega” dodao je Jurić.